Blog

„Uvijek je gužva u ovo vrijeme, ali ove godine friziraju se ne kao da će biti Nova godina, nego kao da dolazi smak svijeta“, govori mi susjeda, vlasnica frizerskog salona, dok vodimo djecu u vrtić. Zamišljam te friško obojane, uredno isfenirane glave u redu za smak...

Na kraju moje ulice stoji neobična zgrada. Zapravo, kostur zgrade. Pun otvora, nedovršen. Cimos. Tako smo ga oduvijek zvali. Tvrđava na granici Rudeša i Staglišća. I mojih Vrbana. Nekad, kad sam bila još jako mala, na tom se mjestu nalazilo jedno, u mojim tadašnjim...

Nedavno sam jako pogriješila. Bio je predzadnji dan godine. Pročitala sam negdje da tih dana između Božića i Nove godine ne znamo ni koji je dan, ni koja godina, ni tko smo, ni što smo. Ah, dobra stara vremena kad je to stvarno bilo tako... Ovoga puta, imala sam...

Ispravi se! Ramena nazad! Izravnaj leđa! Cijeli život to slušam. Od roditelja, od profesorice baleta, od voditeljice plesne grupe. Od sebe same. Godinama sam pokušavala pronaći tu pravilnu posturu. I nikako nisam mogla. Ramena sam gurala previše unazad, a nisam ih...

"Što si to napravila?! Odmah se ispričaj sestri i poljubi je!" I onda dijete, ljutitog izraza lica i gledajući negdje u stranu, kroz zube procijedi: "Oprosti." Pa onda još poslušno poljubi sestru kao da ljubi najljućeg neprijatelja – ukočeno i s gnušanjem. Nikad mi to...

Strastvena. Divljačka. Žarko crvena boja što odjednom tamni i postaje crna. Rez posred srca. Pomahnitala bujica koja nosi sve pred sobom. Razorna lavina. Vrisak koji razdere grlo... Ljubomora. Ima li težeg osjećaja? Kad odjednom sve ono što nam je vrijedno, sve što...

Gledam je kako odlazi kući nakon što je pola dana čuvala moju djecu. Spušta se niz stepenice držeći se sve čvršće za rukohvat, ali s ruksakom na leđima još uvijek djeluje kao mala djevojčica. Hladna je noć, a ona ide u svoj mali stan koji je do prije pola sata...

Jutro je. Ona se razvlači, ja ju požurujem. Posvađamo se. Ljuta je na mene. Prvi put otkad je škola počela kaže da će sama nositi svoju torbu. Koja je tako teška. A njezina su leđa tako mala i nježna. Puca mi srce dok rastežem naramenice školske torbe da bi ona kroz...

Nedavno sam razmišljala o promjenama. Kako su teške i naporne. Kako ih nekada najradije odgađamo tjednima, mjesecima, čak i godinama. Jer htjeli bismo da sve ide glatko. Da se ne moramo puno mučiti. Da, svjesni smo da bismo nešto trebali promijeniti, ali ne da nam se...

U trenucima stresa i ludosti koje si s vremena na vrijeme ''volim'' priuštiti, dogodi se ponekad da mi se u glavi pojave neke nenadane mudrosti. Ne djeluju isprva kao mudrosti, više kao neke banalne i beskorisne gluposti. To su vrlo jednostavna rješenja koja naizgled...